beba spava

Problemi uspavljivanja mogu se prevazići već kod beba sa 3-4 meseca. Jasno vam je da beba nije bolesna, nema grčeve, nije gladna, nije mokra, odnosno ne plače iz bilo kog razumljivog razloga, te u tom slučaju možete početi sa njenim učenjem da zaspi sama. Ovo učenje podrazumeva ukidanje svih vrsta pomoći pri uspavljivanju i primenu “metode čekanja”. Kao što je nepoželjno ostavljati dete da dugo plače, nije potrebno, odmah, istog časa, reagovati na plač ili kenkanje deteta. Primenom ove metode dete će plakati, ali će u određenim vremenskim intervalima od roditelja dobijati dovoljno pažnje koja će smanjiti njegovu uznemirenost. S druge strane, svojim plačem neće dobiti ono što želi, te će i zbog toga prestati da plače.

Predlog za roditelje:

  • odredite dnevni ritam: kada dete jede, kada se igra, kada spava – uvek u isto vreme se stavlja u krevetac
  • pre spavanja provedite sa detetom vreme u opuštajućoj, prijatnoj atmosferi
  • smestite dete u krevetac budno i poželite mu lep san, laku noć poljupcem i izađite iz sobe ili možete ostati u sobi, ali da vas dete ne vidi
  • sve vrste pomoći potpuno izostavite (nošenje, ljuljanje, dojenje, držanje za ruku, stajanje pored kreveta).

Pošto vaše dete po prvi put upoznaje situaciju da leži samo i budno u svom krevetu, najverovatnije je da će odmah početi da plače, očekujući da se odmah vratite i pomognete mu da zaspi kao i ranije (uzimanje na ruke, stajanje pored kreveta i sl.). Umesto svega toga, treba da primenite „čekanje“, tj. ritam ulazaka u sobu (vrata mogu biti zatvorena ili otvorena) prema rasporedu vremena datom na tabeli. Potrebno je stvarno da gledate na sat i pridržavate se rasporeda.

1.    put 2.    put 3.    put 4.    put svaki sledeći put
1.    dan 3 minuta 5 minuta 7 minuta 7 minuta 9 minuta
2.    dan 5 minuta 7 minuta 7 minuta 9 minuta 12 minuta
3.    dan 7 minuta 9 minuta 12 minuta 12 minuta 15 minuta
4.    dan 9 minuta 12 minuta 15 minuta 15 minuta 15 minuta
Od 5. dana 15 minuta 15 minuta 15 minuta 15 minuta 15 minuta

Prvog dana, po isteku prva tri minuta, uđite kod deteta, utešite ga, pomilujte, staloženo, mirnim i sigurnim glasom uverite ga da je sve u redu. Kratko se zadržite i izađite iz sobe, bez obzira da li se dete smirilo ili nije, ne treba da čekate da dete zaspi, ono i ne treba da zaspi u vašem prisustvu. Sledeći put uđite za 5 minuta i tako redom. Vi ulazite samo da dete umirite, da oseti vašu sigurnost, toplinu, ali i odlučnost.

Dete će odustati od plača, jer shvata da plačem postiže jedino da neko od roditelja na kratko dođe do njega i uteši ga rečima, pogledom, pokretom, a to uopšte nije bilo ono što želi – pomoć pri uspavljivanju.