Zacenjivanje predstavlja napad plakanja sa kratkotrajnim prestankom disanja. Isprovociran je nekim dogadjajem koji izaziva jake emocije ili bol. Dešava se kod zdrave dece, kao razvojna faza, uvek kada je dete budno. Ne ugrožava život deteta, a napadi su nepredvidivi, bezopasni i prestaju sami od sebe.

Koliko se često javlja?
Najčešće se javlja kod dece od 6 do 18 meseci i obično prestaje do 6.godine. Može se javljati od nekoliko puta dnevno do samo jednom godišnje. Tipični napad zacenjivanja traje između 10 i 20 sekundi. Većina dece se potpuno oporave za manje od jednog minuta od početka napada i vrate se normalnim aktivnostima. Neka deca plaču neko vreme posle toga, a druga mogu zaspati. Ako se napadi ponavljaju oni obično imaju iste karakteristike kod istog deteta. Dete plače, snažno izdiše vazduh, a ne udiše ga, onda poplavi ili pobledi.

 

Koje vrste napada postoje?
1) Plavi napad – u sklopu napada besa, ljutnje. Dete počinje jako da plače, snažno izdiše vazduh, prestaje da diše, ima izraz lica kao da plače, ali bez zvuka i suza, Dete može na kratko da izgubi svest, pomodri, ali odmah zatim duboko udahne i za 30-60 sekundi disanje se normalizuje, svest i normalna boja kože se vraćaju.

2) Bledi napad – nastaje obično kao odgovor na strah, bol (dobijanje vakcine, injekcije), povredu – pogotovu na neočekivani udar u glavu. Desi se udarac, nastaje bol, dete pada, usporava se rad srca, dete se oznoji, postaje bledo. Za 30-60 sekundi potpuno se oporavlja.

 

Da li se napad može sprečiti?

Iako je nepredvidivo kada će dete početi da plače sa zacenjivanjem, moguće je reagovati u prvoj fazi, kada se kod starijeg deteta prepoznaje namera da nešto uradi da bi ostvarilo cilj. Tada se može pokušati sa skretanjem pažnje deteta od namere koju ima i usmerenje na nešto drugo. Od pomoći može biti ako započnete pesmu koju dete voli, počnete da igrate, pustite muziku, pljeskate rukama, zvonite nekim zvoncem, lagano dunete u lice detetu.

 

Šta treba da činite za vreme napada?

• Proverite da nema hranu ili neki drugi predmet u ustima i izvadite ako nadjete
• Stavite dete u ležeći položaj
• Ukoliko dete stoji na tvrdoj podlozi ili pored oštrih predmeta u trenutku početka napada priđite mu brzo i pomozite mu da legne na pod
• Stavite vlažnu krpu ili maramicu na čelo deteta dok ne počne ponovo da diše.
• Merite vreme od početka do kraja napada.

 

Šta ne treba da čnite za vreme napada?

• Nemojte počinjati veštačko disanje, niti zvati hitnu pomoć – nije potrebno.
• Nemojte ništa stavljati detetu u usta jer se može ugušiti ili početi da povraća.
• Nemojte drmusati dete
• Nemojte ga polivati vodom.

 

Šta treba da učinite posle napada?

• Smirite dete, zagrlite ga, mazite, pokažite da ga razumete, znate da mu je teško, recite mu da ga volite
• Ako je dete veće, podstaknite ga da govori o svojim osećanjima i uvek pokažite razumevanje
• Ako je dete imalo napad besa zato što je htelo da nešto bude po njegovom, ne dozvolite mu da “istera svoje”
• Nemojte ni grditi, niti nagraditi dete

Važno:

• Napad besa težak je za dete, jer je preplavljeno osećanjima koje ne može da kontroliše
• Budite strpljivi i uporni, pomozite detetu da se lakše “izbori” sa emocijama
• Ne popuštajte pred detetovim zahtevima
• Pokušajte da pred detetom ne pokazujete strah i nesigurnost
• Zacenjivanje je prolazna razvojna faza i ne dovodi se u vezu sa epilepsijom

Kada treba potražiti pomoć lekara?

• Kada se prvi put desi napad zacenjivanja.
• Kada je dete mlađe od 6 meseci i kada se napad desi tokom hranjenja ili menjanja pelena.
• Kada dete ima prvi napad sa više od 4,5 godine.
• Kada napadi postanu učestaliji.
• Kada napadi postanu snažniji.
• Kada napad traje duže od jednog minuta sa grčenjem i opuštanjem tela.