Bezbednost
Bezbednost

Padovi su kod dece najčešći način povređivanja. Po prirodi radoznalo, dete će se gotovo svakoga dana, ponekad i više puta dnevno, naći u riziku od pada – bilo da je u pitanju pad sa police u kući, sa penjalice na igralištu, sa drveta u dvorištu ili parku. Mogućnosti za padove su beskrajne i roditeljima zadaju neprekidnu glavobolju. Najveći broj dečijih padova završava se bez posledica ili dete bude malo ogrebano ili ugruvano. Međutim, treba imati na umu da padovi mogu imati i ozbiljne posledice, naročito kod beba i male dece.
Ono što je ohrabrujuće jeste da se većina padova može sprečiti, a ključnu ulogu u tome imaju upravo roditelji i svi oni koji brinu o deci.
Svaka vrsta fizičke aktivnosti – trčanje, skakanje, penjanje, vožnja bicikla, ali i običan hod po ravnom može dovesti do nastanka povrede u bilo kom uzrastu. Četiri osnovne vrste povreda mišića, zglobova i kostiju su istegnuća, uganuća, iščašenja i prelomi.
- Istegnuća nastaju kada usled velikog napora dođe do istezanja mišića ili tetiva.
- Uganuća nastaju naglim istezanjem ili kidanjem ligamenata zglobova.
- Iščašenja nastaju ispadanjem kosti iz njenog normalnog položaja u zglobu.
- Prelom predstavlja naprsnuće ili prekid kontinuiteta kosti.
Ove vrste povreda najčešće su uzrokovane padovima ali i delovanjem sila pri udarcu (udarac osobe, objekta, saobraćajna nezgoda) ili naglom pokretu.
Deca su, usled svoje pokretljivosti, aktivnosti i odsustva pažnje, u povećanom riziku od povreda. U dečjem uzrastu kosti su izuzetno savitljive pa su potpuni prelomi retki, već kod njih najčešće dolazi do naprsnuća (kost puca poput zelene grane kada je savijemo).
Najčešći znaci i simptomi povreda mišića, kostiju ili zglobova su:
- bol i nelagoda koji se pojačavaju pri pokretu;
- otok na mestu povrede;
- oblik zgloba ili kosti koji odstupa od normalnog;
- neprirodan položaj povređenog dela tela;
- nemogućnost korišćenja ili pokretanja povređenog dela tela;
- hladan i neosetljiv povređeni deo tela.
Krvarenje može nastati kao posledica brojnih načina povređivanja (od posekotina, preko padova, do saobraćajnih nezgoda).
Krvarenje iz nosa
Krvni sudovi u nosu su kod male dece jako osetljivi i često mogu burno reagovati i na mali udarac. Krvarenje iz nosa često može nastati i zbog suvog vazduha, vrućine ili nagle promene temperature – npr. kada dete iz vode izađe na sunce, a može se javiti i u toku sna. Često izgleda veoma dramatično, ali se u najvećem broju slučajeva lako zaustavlja.
Kako da sprečite verovatnoću krvarenja iz nosa?
- Koristite ovlaživač vazduha ukoliko je vazduh u vašem domu suv, naročito u periodu grejne sezone.
- Naučite decu da nose zaštitnu opremu kada se bave sportom (kacige za bicikl, rolere ili skijanje), koje će smanjiti verovatnoću povrede nosa.
- Naučite decu kako da pravilno i lagano izduvaju nos.
- Naučite decu da ne čačkaju nos i objasnite im zbog čega je to važno.

Kako da zaustavite krvarenje iz nosa?
- Dete umirite i postavite da sedne, sa glavom blago nagnutom napred.
- Vašom rukom mu pritisnite ili mu recite da drži stisnutu nozdrvu koja krvari ili obe nozdrve, i držite tako 5-10 minuta.
- Stavite mu hladne obloge na čelo, koren nosa i oko vrata.
- Nakon 10 minuta pogledajte da li je krvarenje stalo, a ukoliko nije, ponovite postupak.
- Ukoliko se ni nakon trećeg ponavljanja (30 minuta) krv ne zaustavi, odvedite dete u dežurnu ambulantu za uvo, grlo i nos, gde će mu biti ukazana stručna pomoć.
Šta ne smete raditi?
- Glavu deteta nikako ne treba zabacivati u nazad niti podizati ruku, jer se tako krvarenje neće zaustaviti, a postoji velika mogućnost da se dete dodatno naguta krvi i zagrcne!
- Neposredno nakon zaustavljanja krvarenja nemojte izduvavati detetu nos, jer to može provocirati ponovno krvarenje.
- Nemojte paničiti – upamtite da većina dece nema ozbiljno krvarenje iz nosa. Detetu treba objasniti da se to može ponoviti, a starije dete treba naučiti šta da radi u slučaju krvarenja.
Kada dete treba da odvedete kod lekara?
- Ako ni posle navedenih postupaka krv ne stane, dete treba odvesti kod specijaliste za uvo, grlo i nos.
- Kada se radi o ozbiljnijoj povredi nosa –nos je jako otečen ili se na njemu vidi deformitet.
- Ako ima izraženu slabost, malaksalost, bezvoljno je i pospano.
- Ako izgubi svest.
- Kada se krvarenje brzo ponavlja (posle par minuta od prekida).
- Ako se na koži i sluznicama uočavaju i druga mesta koja krvare.
- Kao učestalih krvarenja iz nosa – više puta u toku iste nedelje.

Opekotine su svakodnevna pojava i jedan od najčešćih oblika povređivanja kod dece različitih uzrasta, a razlog tome je u većini slučajeva dečija radoznalost. Mala deca su češće izložena opekotinama od prosute vrele tečnosti ili opekotinama usled dodira vrelih površina (rerna, ringla, pegla i sl.). Starija deca se najčešće povređuju u direktnom kontaktu sa plamenom (vatra, šibice i dr.), različitim pirotehničkim sredstvima (prskalice, petarde, vatromet i sl.) ili stradajući od strujnog udara. Koža kod dece je tanja u odnosu na odrasle, tako da i kraći kontakt deteta sa vrelim predmetom ili tečnošću može izazvati dublje opekotine ili zahvatiti veću površinu kože, a posledice mogu biti mnogo teže i oporavak duži.
Na sreću, postoje brojni načini kako možete zaštititi vašu decu od opekotina.
Svake godine pirotehnička sredstva, pre svega različite vrste petardi i vatrometa, uzrok su nastanka povreda kod desetina hiljada ljudi širom sveta, koje često ostavljaju ozbiljne posledice.
U našoj zemlji različita slavlja i proslave novogodišnjih i božićnih praznika su gotovo nezamislivi bez upotrebe petardi, vatrometa i prskalica kojima se najviše raduju upravo najmlađi.
Iako svaki roditelj želi da svome detetu praznično raspoloženje učini još više posebnim morate imati u vidu da su upravo najmlađi ti koji najviše stradaju od različitih pirotehničkih sredstava. Svaka treća povređena osoba je mlađa od 14 godina starosti.
Delovi tela koji najčešće stradaju su prsti, šake, oči i uši. Najčešće povrede su opekotine (opekotine lica, prstiju, šaka i zglobova na rukama) – svaka druga povreda, a nisu retke ni delimična ili potpuna otkidanja jednog ili više prstiju na rukama. Takođe, veoma često dolazi do povreda očiju, i to pre svega do opekotina rožnjače ili mehaničkih oštećenja upadanjem stranog tela u oko, kao i oštećenja sluha (pucanje bubne opne i dr.).
Da li su prskalice bezbedna zabava za decu?
Roditelji prskalice često smatraju bezopasnom zabavom za decu, ali treba imati na umu da se njima mora pažljivo rukovati jer mogu izazvati ozbiljne povrede, naročito kada je u pitanju nežna dečija koža.
Povrede od prskalica izazivaju između 10 i 16% svih povreda u svetu nastalih upotrebom pirotehničkih sredstava.
KOLIKO SU PRSKALICE OPASNE?
Prskalice su metalni štapići do pola obloženi masom koja sagoreva stvarajući posebne svetlosne efekte, a koju čini mešavina različitih metala (aluminijum, cink, gvožđe, magnezijum…) koji doprinose iskrenju i boji iskrica.
Da bi prskalica počela da gori potrebno je upaliti njen vrh i ona će sagorevati od vrha naniže ka metalnoj dršci koja ne gori, što doprinosi postepenom gašenju plamena.
Kada se upale, zavisno od svoje veličine i smeše metala u njima, neke vrste prskalica mogu razviti izuzetno visoke temperature, od više stotina stepeni Celzijusa, odnosno biti šest do deset puta vrelije od ključale vode! S obzirom da je telo prskalice sačinjeno od metala, nakon upotrebe je potrebno da prođe određeno vreme, najčešće par minuta, kako bi se ona ohladila.
Ukoliko se pravilno ne upotrebljavaju, prskalice mogu izazvati i ozbiljne opekotine, pre svega lica, prstiju, šaka, stopala, ali i drugih delova tela, koje zahtevaju hitno medicinsko zbrinjavanje, a mogu ostavljati i dugotrajne posledice.
SAVETI ZA BEZBEDNO KORIŠĆENjE PRSKALICA:
- Prskalice čuvajte na suvom i hladnom mestu, van domašaja dece.
- Prskalice uvek palite jednu po jednu. Više prskalica upaljenih odjednom može izazvati ozbiljne opekotine vašeg lica ili ruku!
- Prskalice uvek držite na bezbednoj udaljenosti od tela – u ispruženoj ruci.
- Kada prskalica izgori, položite je vrhom nadole u posudu sa vodom ili peskom, jer one još neko vreme ostaju vrele.
- Kada koristite prskalice nemojte držati dete u naručju!
- Naučite decu da pravilno drže prskalice – daleko od tela, na dužini ruke.
- Naučite decu da prskalicu ne prinose sebi ili drugim ljudima i da ne trče, skaču ili mašu rukama dok ih drže.
- Uverite se da vaša deca ne nose labavu, široku odeću, predugih rukava, jer nju lakše može zahvatiti iskra prskalice.
- Decu mlađa od 12 godina nikada ne ostavljajte bez nadzora kada koriste prskalice!
DECI MLAĐOJ OD 5 GODINA NEMOJTE DAVATI DA DRŽE PRSKALICE – ONA JOŠ UVEK NE MOGU DA SHVATE KAKO I ZBOG ČEGA TREBA DA IH PRAVILNO KORISTE!
Brojni preparati koji se svakodnevno koriste u domaćinstvu sadrže veoma otrovne sastojke. Sredstva za čišćenje i mašinsko pranje, kozmetički preparati, lekovi, alkohol, opijati, antifriz, benzin, otrovi za glodare, sredstva za zaštitu biljaka, otrovne biljke i gljive – sve navedeno predstavlja samo neke od otrovnih supstanci sa kojima se svakodnevno susrećemo. Deca će rado i bez zadrške prihvatiti sve što im dođe pod ruku, a nekada i pokušati da predmete i tečnosti sa kojima se susretnu pojedu ili popiju. Dodatnu opasnost predstavljaju otrovne pare i gasovi koji nastaju usled požara, pri sagorevanju čvrstih i tečnih goriva, curenju neispravnih gasnih instalacija, ili izduvni gasovi automobila, ukoliko se motor uključi u zatvorenoj garaži.
Deca “nešto progutaju” najčešće u prvoj godini života. U tom uzrastu deca počinju da puze, da otkrivaju svet oko sebe, stavljajući u usta sve na šta naiđu. Takođe, do gušenja može doći dok dete jede, kada zalogaj ili neka tečnost, najčešće ako se dete smeje, upadne u disajne puteve. Veća strana tela (koštice voća, delovi igračaka, bombone) obično se zaustave na ulasku u disajne puteve, u grkljanu ili na početku dušnika. Manja strana tela mogu prodreti dublje, sve do pluća. I meka hrana (na primer viršle, kobasice, grožđe, i karamele), ako nije sitno iseckana, može da blokira dušnik, a samim tim i da dovede do gušenja.
Simptomi zavise od prirode stranog tela i od toga gde se ono zaustavilo u disajnim putevima. Čim strano telo uđe u disajne puteve nastaje veoma dramatična slika: disanje iznenada postaje otežano, dete se guši, kašlje, lice i vrat mu se zacrvene. Sve dok dete kašlje i diše, ono se ne nalazi u neposrednoj životnoj opasnosti. Međutim, ako kašalj postaje slabiji, a disanje otežano, naporno, uz čujno šištanje, ako lice postaje modro, a dete gubi svest, onda je strano telo zapušilo disajne puteve i onemogućava disanje – došlo je do zagušenja.
Dete se guši – Šta da radite?
Najpre hrabrite dete da kašlje! Spontani kašalj predstavlja najbolji način za uklanjanje stranih tela iz gornjih disajnih puteva. Ako dete nije u stanju da kašlje, ako ne diše, smesta izbacite strano telo iz disajnih puteva deteta i započnite oživljavanje. PAŽNjA! Strano telo se izvlači prstima samo ako je pristupačno i vidljivo!
Za izbacivanje stranog tela primenjuju se dve tehnike: a) udarci po leđima, odnosno pritisci na grudni koš i b) tzv. Hajmlihov zahvat.
a) Udarci po leđima i pritisci na grudni koš mogu se izvesti na više načina, u zavisnosti od uzrasta deteta.
- Odojče stavite na podlakticu, okrenuto “naglavačke” i licem prema podu. Glavu pridržavajte šakom one ruke na kojoj odojče leži. Drugom rukom, korenom šake, 5 puta umereno udarite odojče u predelu između lopatica.
Zatim okrenite dete na leđa i postavite ga na podlakticu. Šakom te ruke pridržavajte glavu deteta i neka položaj glave bude nešto niži od položaja tela. Slično kao pri masaži srca, 5 puta uzastopno pritisnite na grudnu kost, ali snažnije i sporije nego pri masaži srca (jedan pritisak neka traje 3 sekunde). Ako posle ovih postupaka strano telo postane vidljivo, izvucite ga. - Kod malog deteta ovaj zahvat izvedite sedeći na stolici. Dete postavite na kolena, licem prema podu i neka mu glava bude niže u odnosu na ostale delove tela. Korenom šake snažno ga udarite 5 puta u predeo između lopatica.
- Kod starijeg deteta zahvat izvedite u stojećem stavu. Recite detetu da se zakašlje iz sve snage. Savijte ga unapred i 5 puta snažno udarite korenom šake između lopatica. Posle toga, obuhvatite grudni koš obema rukama, šake postavite na donji deo grudne kosti i pritisnite na grudnu kost do 5 puta.
b) Hajmlihov zahvat se izvodi kod dece starije od godinu dana. Tehnike izvođenja ovoga zahvata razlikuju se u zavisnosti od položaja deteta.
- Ako dete stoji ili sedi, priđite mu s leđa i obema rukama obuhvatite grudni koš ispod pazuha deteta. Jednu ruku, stisnutu u pesnicu, stavite na sredinu stomaka, malo iznad pupka, a drugom rukom obuhvatite stisnutu pesnicu. Zatim 5 puta uzastopno pritisnite nagore, pazeći da ne pritiskate vrh grudne kosti i donju ivicu rebara. Zauzmite položaj koji vam najviše odgovara – možete podići dete, možete kleknuti iza njega ili postaviti dete na stolicu.
- Ako dete leži (bez svesti), Hajmlihov zahvat izvodi se tako što se dete postavi da leži na leđima, a glava se ispravi, tako da je lice okrenuto nagore. Opkoračite noge deteta, koren jedne šake stavite na sredinu njegovog stomaka (iznad pupka, niže od vrha grudne kosti), drugu šaku stavite preko prve i 5 puta uzastopno pritisnite nagore. Ako posle ovih postupaka strano telo postane vidljivo, uklonite ga i nastavite sa veštačkim disanjem. Ukoliko veštačko disanje ne dovede do podizanja grudnog koša, ponovite isti postupak za izbacivanje stranog tela ili primenite neki drugi postupak.
Deca se u toku boravka u prirodi ili u svom domu mogu susresti sa raznim insektima – pčele, ose, stršljeni, bumbari, komarci, krpelji i drugi.
Većina uboda insekata prolaze kao blaga stanja, uzrokujući samo ograničene promene na koži, svrab ili otok na mestu uboda, koje prolaze bez ikakvih posledica.
U nekim slučajevima, ubod pčele, ose ili stršljena može izazvati alergijske reakcije opasne po život, dok su komarci potencijalni prenosioci različitih zaraznih bolesti.
Deca su u povećanom riziku od uboda insekata jer upravo ona najviše vremena provode napolju kada je lepo vreme, a njihova nemirna priroda ih nagoni da dodiruju insekte, tako da često bivaju ubodena usled svoje radoznalosti i nepromišljenosti.
Otklanjanje krpelja
Ukoliko ste primetili prisustvo krpelja na koži Vašeg deteta, potrebno je da se krpelj ukloni na stručan način i što pre (u toku prvih 24 časa od uboda), kako bi se smanjila verovatnoća infekcije uzročnikom lajmske bolesti. Preporuka je da se krpelji uklanjaju u zdravstvenim ustanovama (ambulanta, dom zdravlja i dr.), gde ćete dobiti i ostale potrebne savete.
Na krpelja koji nije odstranjen ne treba stavljati nikakva hemijska sredstva (alkohol, benzin, aceton i sl.).
Krpelj se uklanja na sledeći način:
- Krpelj se pincetom uhvati što bliže koži, bez kidanja ili gnječenja njegovog tela.
- Prvo se pinceta blago povuče ka gore, kako bi se krpelj odigao od kože, a potom se krpelj polako izvuče iz kože.
- Ubodno mesto se nakon izvlačenja krpelja dezinfikuje.
U slučaju da ste sami pokušali da odstranite krpelja (bilo da ste ga odstranili u celosti ili delimično), obavezno se obratite lekaru.