Rutine predstavljaju predvidiv način ponašanja, svakodnevno ponavljanje istih aktivnosti u okviru jedne porodice, u isto vreme i istim redosledom. Aktivnosti koje se ponavljaju svaki dan u određeno vreme uče decu samokontroli i čvršćoj emocionalnoj stabilnosti, razvijaju pozitivno ponašanje. Na primer: jutarnja rutina može uključivati buđenje, umivanje, pranje zuba, oblačenje, doručak; večernja rutina može uključivati pranje zuba, kupanje, priču, zagrljaj i onda odlazak u krevet; ulazak u kuću: pozdrav, skidanje kaputa, obuće, pranje ruku, presvalačenje.
Zašto rutine?
- deo su dečijeg razvoja (vezano za ustajanje, odlazak u krevet, uzimanje obroka, igranje, čitanje knjige/slikovnica i sl.)
- razvijaju osećaj sigurnosti (deca uče šta treba da rade i uče kako to da rade, kojim redosledom i gde su postavljene neke razumne/bezbedne granice koje treba da poštuje)
- utiču na razvoj harmoničnih odnosa u porodici (deca se bolje ponašaju kada znaju šta mogu očekivati i šta se očekuje od njih; roditelji mogu bolje da organizuju svoje vreme)
- podstiču nezavisnost (dete vremenom postaje samostalno u dnevnim aktivnostima)
- podstiču kreativnost (u okviru razumnih ograničenja koja su rutinama postavljena, deca mogu smišljati neke sadržaje – birati vrstu igre, knjigu za čitanje, park, mesto za šetnju i sl)
Kako sprovoditi usvojene rutine?
Rutine nisu kruta pravila. Mogu se menjati i prilagođavati, ali kada su dogovorene i prihvaćene treba ih sprovoditi dosledno. Ne treba neku aktivnost jednog dana dopustiti, a drugog zabraniti, ili pak neko od ukućana da istu aktivnost dozvoli, a drugi zabrani. Ako se tako radi, dete se samo može dovesti u zabunu što može usloviti nezadovoljstvo deteta i dovesti do ispada besa.
Kada započeti sa uvođenjem rutina?
Roditelji koji su često umorni od posla, brojnih dnevnih obaveza, često dopuštaju deci da rade šta žele i kada i kako žele. To im se u nekom trenutku čini lakše, uz očekivanje da će dete kako raste samo naučiti šta i kako treba da radi. Međutim, tako se samo stvara napetija atmosfera u porodici, dolazi do nervoze i nezadovoljstva i roditelja i deteta. Zato se preporučuje da se sa uvođenjem navika ne odlaže. I bebe mogu naučiti redosled i sadržaj jutarnje i večernje rutine. A onda sa uzrastom deteta roditeljima preostaje da uvode nove rutine ili dopunjavaju već stečene, dok je dete naučeno i već očekuje takav način funkcionisanja u svojoj porodici.
