Hiperlaktacija – povećano stvaranje mleka može biti podjednako zahtevna za mamu i bebu. Ako se blagovremeno i na pravilan način ne rešava dovodi do čestih zastoja mleka, upale dojke, ali i drugih poteškoća sve do prekida laktacije.

Kod hiperlaktacije dojke su prepune mleka, teške, nabrekle, bolne. Nakon dojenja ne dolazi do olakšanja. Zbog prepunjenosti dojki i nedovoljnog oticanja mleka može doći do blokade mlečnih kanala i ragada iako su dojke mekane. Dok majka doji iz jedne dojke, iz druge mleko spontano, obilno ističe. Beba se često zagrcnjava, guta vazduh, podriguje, ima gasove, grčeve, nezadovoljna je na dojci, više bljucka. Dešava se da prekomerno napreduje u telesnoj masi, ali to nije obavezno, moguće je da nakon početnog napredovanja u drugom mesecu života dobije manje.

U prvih 6-8 nedelja prirodno se stvara veća količina mleka, dok bebine potrebe mogu biti manje. Pravilnom tehnikom podoja, dojenjem na zahtev ovaj proces se usklađuje, postiže se ravnoteža između ponude i potražnje. Kod jednog broja majki može doći do prekomernog stvaranja mleka što je uslovljeno genetski, hormonski i građom dojki. Određeni postupci i saveti koje majka dobija takođe mogu uzrokovati ili pogoršati hiperlaktaciju.

Postupci koji mogu doprineti hiperlaktaciji su uglavnom vezani za izmlazanje. Ako se izmlazanje primenjuje neopravdano, „unapred“, „za svaki slučaj“ , ako se dojka nepotrebno i previše često prazni do kraja, mamin mozak dobija signal da stvori dodatnu količinu mleka, preko bebinih potreba te tako dolazi do hiperprodukcije mleka.

Postupak koji se preporučuje ima za cilj da aktivira  protein koji se zove povratni inhibitor laktacije i pokrene proces suprotan od stimulacije.

Potrebno je primeniti „blok“ tehniku podoja. Dojiti iz jedne dojke, na zahtev nekoliko sati dok je druga dojka na pauzi. Dojku koja je „na pauzi“, treba kratko izmlazati, par minuta, do olakšanja, nikako do kraja, kako ne bi došlo do zastoja mleka i upale dojke. Po završenom izmlazanju, staviti hladan oblog 10 -15 min. Nakon nekoliko sati zameniti dojke. Dojka koja je na pauzi, u „bloku“, vremenom smanjuje proizvodnju mleka jer se u njoj povećava količina proteina – povratnog inhibitora laktacije.

Olakšanje se oseća obično nakon 24 – 72 sata.

Pored toga se savetuje promena položaja tokom podoja, primeniti biološki položaj. Mama leži na leđima, na krevetu ili fotelji, pod uglom od 30-45 stepeni. Beba leži okrenuta ka mami na njenom  stomaku/grudima, sa nogama i rukama koje prirodno raširi i oslanja na mamino telo, sama traži dojku, okreće glavu i lakše hvata bradavicu. Nos joj je slobodan, glava blago zabačena unazad. Mleko teče sporije (suprotno od gravitacije), smanjuje se zagrcnjavanje, gutanje vazduha … Preporučuje se i ležeći bočni položaj, ali tako da je mama više naslonjena na leđa, a beba više na maminom stomaku (koristiti jastuke kao pomoć).

Ako je prisutan prejak refleks otpuštanja mleka potrebno je malo isprazniti dojku neposredno pre podoja.

Može biti koristan i postupak „reprogamiranja“ dojke ili  „reset“ dojke. Postupak podrazumeva potpuno pražnjenje  dojki i započinjanje procesa dojenja iz početka.

U retkim situacijama je potrebna medikamentozna terapija. Lekovi se primenjuju isključivo pod nadzorom i u konsultaciji sa lekarom.

Majke koje imaju hiprelaktaciju mogu svoje mleko zamrznuti, čuvati po potrebi za period uvođenja dodatne hrane, pripreme kašica, hranjenje bebe u majčinom odsustvu ili za doniranje Bankama mleka.