Navikavanje bebe na ruke – zablude i uverenja
Kao roditelji, često čujete različite savete o nošenju bebe u rukama, tradicionalno kod nas se govori „Ne navikavaj bebu na ruke!“ ili „Pusti je da plače, naučiće se sama.“ Međutim, važno je da znate da fizička bliskost sa bebom nije loša navika – ona je osnovna potreba u ranom razvoju deteta. Bebe se rađaju sa jakom biološkom potrebom za kontaktom i blizinom roditelja čije prisustvo stvara osećaj sigurnosti koji im je neophodan. Nošenje bebe u naručju ili u marami dovodi do:
- smanjenja učestalosti i intenziteta plača, jer fizički kontakt smiruje bebine emocije i telesne reakcije. Bebe koje su često nošene pokazuju tendenciju da plaču manje jer im je zadovoljena potreba za blizinom i sigurnošću
- jačanja emocionalne veze i poverenja između vas i vaše bebe – ono što često nazivamo bezbedna emocionalna privrženost postavlja temelje za kasniji osećaj sigurnosti i samopouzdanja kod deteta
- boljeg opšteg blagostanja jer blizina roditelja može da utiče na niži nivo stresa kod bebe i da joj pomogne u regulaciji emocija, disanja i sna
Važno je da razumete da beba ne „manipuliše“ kada traži ruke – ona jednostavno iskazuje svoje potrebe onako kako zna i može. Plakanje je njihov način da vam kažu da im treba uteha, toplina, miris roditelja ili fizička bliskost.
Zablude i uverenja koja se često ponavljaju:
„Ako bebu često nosim u naručju, razmaziće se.“
Ovo je jedan od najčešćih saveta koji roditelji dobijaju od starijih generacija, ali stručna i naučna saznanja pokazuju da bliskost i nošenje beba ne sprečavaju samostalnost – naprotiv, osećaj sigurnosti koji beba stiče kroz kontakt podržava kasniji emocionalni razvoj i nezavisnost.
„Treba pustiti bebu da plače da bi naučila sama da se umiruje.“
Ovaj savet se često prenosi iz dobre namere, ali je važno da znate da se u najranijem uzrastu beba ne može sama umiriti. U prvim mesecima života ona se oslanja na vas – na vaš glas, dodir i blizinu – kako bi se umirila i osetila sigurno. Kada reagujete na njen plač i uzmete je u ruke, vi joj poručujete da nije sama i da može da vam veruje. Upravo kroz takvu doslednu i nežnu reakciju postavljaju se temelji osećaja sigurnosti, koji kasnije pomaže detetu da postepeno razvija sposobnost samoumirivanja i zdravih navika spavanja.
Ključ je, ne samo u tome koliko nosite bebu, nego i kako to radite — pravilna tehnika nošenja ili bezbedna nosiljka mogu pomoći da vam bude udobnije, a bebi prijatnije.
https://www.halobeba.rs/aktuelnosti/znacaj-kontakta-koza-na-kozu/
Nošenje bebe u rukama ne donosi dobrobit samo vašem detetu, već i vama kao roditelju. Trenuci bliskosti, dodira i zajedničkog smirivanja pomažu da se povežete sa bebom, da bolje upoznate njene potrebe , da se i sami osećate sigurnije u roditeljskoj ulozi. Taj osećaj povezanosti često umanjuje roditeljsku napetost i jača samopouzdanje. Važno je znati da period kada beba traži ruke ne traje dugo. Kako dete raste i sazreva, prirodno postaje samostalnije, sigurnije i spremnije da istražuje svet oko sebe. Vreme intenzivnog nošenja prolazi brže nego što se čini i ne može se vratiti. Upravo zato, dozvolite sebi da u njemu uživate – bez straha da ćete „pogrešiti“ – jer su ti trenuci jedinstveni i dragoceni, kako za vašu bebu, tako i za vas.
Verujte svojim instinktima – oni su često najbolji vodič u roditeljstvu. Posmatrajte svoju bebu, prilagođavajte nošenje i bliskost njenim potrebama i ne ustručavajte se da potražite savet zdravstvenog radnika kada vam je potrebna dodatna podrška.
