Bezbednost
Bezbednost

Zbog svojih psihofizičkih karakteristika (mali rast, zavisnost od drugih i sl.) deca spadaju u jedne od najranjivijih učesnika u saobraćaju. Saobraćajne nezgode su jedan od najčešćih uzroka povređivanja i umiranja u dečijem uzrastu. U našoj zemlji deca najčešće stradaju kao putnici u vozilu, zatim kao pešaci i biciklisti.
Deca zbog svojih specifičnih razvojnih karakteristika spadaju u rizičnu grupu od povreda u saobraćaju. Mala deca i deca predškolskog uzrasta teško određuju smer kretanja vozila i ne mogu da prate brze promene toka saobraćaja. Deca nemaju dovoljno iskustva ni znanja o bezbednom učestvovanju u saobraćaju, a na njihovo kretanje često utiče emocionalno stanje i impulsivnost. S druge strane vozačima je teško da vide malu decu, posebno kada se vozilo kreće unazad.
Za decu pešake i bicikliste posebno je značajno da na vreme adekvatno usvoje pravila bezbednog ponašanja u saobraćaju, dok je kod dece putnika u vozilu podjednako važno i bezbedno ponašanje i razvijena svest o značaju bezbednog ponašanja u saobraćaju kod njihovih roditelja.
Vi, kao odrasla osoba, svojim primerom treba da pokažete detetu kako da se ponaša da bi bilo što bezbednije u saobraćaju, da se pridržavate svih pravila u saobraćaju – da obavezno vezujete sigurnosni pojas tokom vožnje, vozite prilagođenom i propisanom brzinom, ne koristite mobilni telefon u toku vožnje i sl.
Na našim putevima deca najviše stradaju kao putnici u vozilima, a jedan od najčešćih razloga je nekorišćenje, odnosno nepravilno korišćenje auto-sedišta i druge bezbednosne opreme za prevoz dece u vozilu.
Brojna istraživanja i, nažalost, crne statistike pokazale su da dete nije bezbedno u naručju odrasle osobe, niti ukoliko je vezano pojasom za odrasle koji ne odgovara njegovoj visini. Usled nepravilne upotrebe sigurnosni pojas u slučaju sudara detetu može naneti dodatne povrede.
U tome koliko roditelji u našoj zemlji malo pažnje poklanjaju bezbednosti svoje dece u vozilima svedoči činjenica da, i pored mnogobrojnih upozorenja, kod nas tek svako treće dete uzrasta do 12 godina koristi sigurnosnu opremu i auto-sedišta.
Dete se može vezati sigurnosnim pojasom bez upotrebe auto-sedišta kada postigne težinu od 36kg ili visinu od 150cm.
Kako bi auto-sedište pružilo adekvatnu zaštitu, neophodno je ispuniti tri uslova:
- auto-sedište odgovara težini deteta i ispunjava bezbednosni standard,
- auto-sedište je ispravno postavljeno u automobilu,
- dete je ispravno vezano u auto-sedištu.
- Imajte na umu da auto-sedišta treba da se koriste od trenutka samog izlaska iz porodilišta, čak i na najkraćim putovanjima.
- Kako bi Vaše dete bilo maksimalno bezbedno treba da ga prevozite u atestiranom i pravilno postavljenom auto-sedištu, koje odgovara uzrastu (težini i visini) Vašeg deteta i u kome je dete svaki put pravilno vezano.
SMEŠTANjE I PRAVILNO VEZIVANjE DETETA U AUTO-SEDIŠTU, KADA UĐE U RUTINU, ODUZIMA MANjE OD POLA MINUTA VREMENA, A ČUVA ŽIVOT VAŠEG DETETA!
Vrste i pravilna upotreba dečijih sedišta
Zavisno od uzrasta, odnosno telesne mase i visine deteta, a u skladu sa standardima koje propisuju Ujedinjene nacije (direktive ECE R44/03 i ECE R44/04) autosedišta se dele u nekoliko grupa:
- Grupa 0: od rođenja do 10 kg
- Grupa 0+: od rođenja do 13 kg
- Grupa I: od 9 do 18 kg
- Grupa II: od 15 do 25 kg
- Grupa III: od 22 do 36 kg
Pored navednih, postoje i kombinovane grupe autosedišta koje obuhvataju dve ili više grupa, mogu da se podešavaju u skladu sa rastom i razvojem deteta, i ona predstavljaju veliku pomoć kod dece koja odstupaju od standarda u rastu i razvoju.
Šematski prikaz grupa autosedišta u odnosu na telesnu težinu deteta:
AUTOSEDIŠTA GRUPE O i O+
KOME SU NAMENjENA?
Grupa 0 namenjena je novorođenčadi i odojčadi do 10 kg težine (od rođenja do navršenih 6-9 meseci).
Grupa 0+ namenjena je novorođenčadi i odojčadi do 13 kg težine (od rođenja do navršenih 12-15 meseci).
KAKO SE POSTAVLjAJU?
Okrenuta unazad, suprotno od smera kretanja vozila. Pričvršćuju se pojasom ili ISOFIX sistemom. Naslon se nalazi pod uglom 45° (novorođenče) ili 60° (dete starosti od trećeg meseca pa nadalje).
KAKO ŠTITE?
Pružaju veću zaštitu za glavu, vrat i kičmu – sile udara se raspoređuju duž celog naslona autosedišta i sprečavaju preopterećenje vrata i leđa. Ovo je veoma bitno, pošto kod dece ovog uzrasta vratni i leđni mišići još uvek nisu dovoljno razvijeni, a glava deteta je velika i teška, u odnosu na ostatak tela.
OVA SEDIŠTA PRUŽAJU NAJVEĆU ZAŠTITU – POŽELjNO JE DETE ŠTO JE DUŽE MOGUĆE VOZITI U SEDIŠTU KOJE SE POSTAVLjA UNAZAD (SVE DOK GA NE PRERASTE PO MASI I VISINI).
AUTOSEDIŠTA GRUPE 1
KOME SU NAMENjENA?
Deci mase 9-18 kg (9-12 meseci do 4 godine starosti)
USLOV:
Pored adekvatne telesne mase neophodno je da dete ima i dovoljno jake i razvijene vratne mišiće, koji bi u slučaju sudara mogli da zadrže glavu deteta.
KAKO SE POSTAVLjAJU?
- Postavljaju se isključivo na zadnje sedište vozila, okrenuta unapred, u smeru vožnje.
- Pričvršćuju se pojasom automobila ili ISOFIX sistemom.
- Naslon autosedišta može biti uspravan ili malo polegnut.
- Imaju pojaseve kojima se vezuje dete.
KAKO ŠTITE?
- Ograničavaju pomeranje glave prilikom čeonog sudara i pružaju dodatnu zaštitu sa bočne strane.
- Pet uporišnih tačaka: dve-ramena, dve-butine i 1 – između nogu – u slučaju sudara obezbeđuju ravnomernu raspodelu sile preko celog trupa.
AUTOSEDIŠTA GRUPE 2 – “buster” sedišta
KOME SU NAMENjENA?
Deci mase 15-25 kg (oko 4-6 godina)
KAKO SE POSTAVLjAJU?
- Postavljaju se isključivo na zadnje sedište vozila, okrenuta unapred, u smeru vožnje.
- Naslon – uspravan.
- Pričvršćuju se sigurnosnim pojasevima u vozilu, a neka se mogu dodatno pričvrstiti ISOFIX sistemom.
KAKO ŠTITE?
- Ona nemaju sopstvene pojaseve, već se deca vezuju sigurnosnim pojasem sa tri uporišne tačke koji je već ugrađen u vozilo, tako da on istovremeno fiksira i dete i auto sedište za sedište vozila. Ova autosedišta povećavaju efikasnost pojasa.
- Ograničavaju pomeranje glave i trupa prilikom čeonog sudara.
- Štite sa bočne strane.
AUTOSEDIŠTA GRUPE 3 – “buster” jastuci
KOME SU NAMENjENA?
Deci mase 22-36 kg (uzrast 6-12 godina)
KAKO SE POSTAVLjAJU?
- Postavljaju se isključivo na zadnje sedište vozila.
- Pričvršćuju se sigurnosnim pojasevima sa tri uporišne tačke, koji već postoje u vozilu.
- Pojas treba da bude što više zategnut.
KAKO ŠTITE?
Ova sedišta obezbeđuju pravilnu putanju i efektivnost pojasa – sprečavaju povrede usled nepravilnog postavljanja.
KAKO DA ZNAMO DA LI AUTOSEDIŠTE ISPUNjAVA USLOVE PRAVILNIKA UJEDINjENIH NACIJA ECE R 44?
Autosedišta treba da imaju atest bezbednosti (ECE R44/03-starija i ECE R44/04-novija sedišta), u vidu narandžaste nalepnice sa određenim podacima (primer dat na slici):
- Univerzalna mogućnost instaliranja;
- Minimalna i maksimalna dozvoljena telesna težina deteta, oznaka Y ukazuje da autosedište ima tri tačke vezivanja- dve na ramenima i jednu između nogu;
- Grupa kojoj pripada autosedište;
- Ova oznaka garantuje da dečiji zaštitni sistem odgovara važećoj UN regulativi;
- “E” je homologizaciona oznaka Ujedienjenih nacija, a broj pored
ovog slova ukazuje na zemlju u kojoj je izdata dozvola; - Broj odobrenja.
- Malo dete uvek držite za ruku kada ste na ulici i vodite računa da vam se ne otrgne.
- Kada se krećete pored puta sa većim detetom, držite dete čvrsto za ruku i objašnjavajte mu situacije u saobraćaju kada se steknu uslovi da ih dete razume.
- Učite dete najvažnijim pravilima:
- da je trotoar najsigurnije mesto za kretanje,
- da nikada ne istrčava na ulicu za, drugarom, loptom ili nekom drugom igračkom,
- da prelazi kolovoz isključivo na obeleženom pešačkom prelazu,
- da nikada ne trči preko pešačkog prelaza,
- da noću uvek treba da koristi “zebru” ili osvetljeni prelaz za prelazak preko kolovoza,
- da bude oprezno i na pešačkom prelazu sa semaforom – da osluškuje i osmatra saobraćaj, sa svih strana, iako je uključeno zeleno svetlo za pešake,
- da usvoji pravilo prelaska preko kolovoza – stani, čekaj, gledaj levo, desno, pa opet levo, oslušni i kreni,
- da ako postoji ostrvo usred puta, treba da tretira svaku polovinu tog prelaza kao poseban prelaz,
- da se ne igra na parkiralištu i na ulici,
- da ne prelazi ulicu između parkiranih vozila,
- da ne koristi slušalice i mobilni telefon u saobraćaju.
- Ako je vaše dete đak prvak, odaberite najsigurniji put do škole i uvežbavajte s detetom sigurno kretanje.
- Kada dočekujete dete pred školom/vrtićem, nikada to ne činite na suprotnoj strani ulice.
Bez obzira na to koliko žurite, ako ste sa detetom, nikada ne činite saobraćajne prekršaje – ne prelazite ulicu van pešačkog prelaza i slično jer time rizikujete i svoj i njegov život!
Vožnja bicikla jedan je od najzdravih načina kretanja, i pored toga što čuva životnu sredinu predstavlja nezamenljiv vid rekreacije koji nikako nemojte uskraćivati svom detetu čak iako niste preterani ljubitelj ili ni sami ne znate da vozite bicikl.
Naučite dete da vozi bicikl u skladu sa njegovim željama i motoričkim sposobnostima.
Kako biste učenje i vožnju bicikla učinili što bezbednijim, obratite pažnju na sledeće:
- Pri svakoj vožnji bicikla dete treba da ima adekvatnu zaštitnu opremu, pre svega biciklističku kacigu odgovarajuće veličine.
- Pravilno i redovno održavajte bicikle svoga deteta.
- Pre vožnje proverite da li bicikl ima:
- ispravne kočnice,
- napumpane gume,
- zvonce,
- reflektujuće svetlo,
- prednja i zadnja svetla za noćnu vožnju,
- da li je bicikl predviđen za uzrast deteta,
- da li je dete stavilo kacigu i obuklo zaštitni prsluk.
Imajte na umu da dete treba da vozi bicikl samo tamo gde je bezbedno, pre svega na igralištu kada je mlađe, i biciklističkim stazama kada je starije.
- Uspostavite kontrolu nad mestom događaja dok ne stigne hitna pomoć. Udaljite sve osobe koje otežavaju pružanje pomoći (alkoholisane osobe, uspaničene osobe).
- Procenite bezbednost mesta. Ako postoji opasnost po dete, izvucite ga na bezbedno mesto.
- Za bezbedno pomeranje deteta potrebno je više ljudi, jer možda postoji povreda kičme.
- Kod svakog teško povređenog deteta treba pretpostaviti da je povređena i kičma. Na moguću povredu kičme ukazuju: bol u leđima u mirovanju ili pri pokretima, vidljiv deformitet i otok, otežana pokretljivost vrata ili leđa, paraliza, utrnulost, osećaj “bockanja”.
- Pozovite hitnu pomoć na 194.
- Čuvajte dete u nepromenjenom položaju.
- Pokrijte ga laganim prekrivačem ili odećom. Dok pomoć ne stigne, držite dete za ruku i razgovarajte s njim umirujućim tonom.
Šta ne treba da radite?
Ne pomerajte dete, osim ako ono nije na opasnom mestu.